Piše: Goran Ž. Komar
Prije nekoliko sedmica uzet mi je uzorak za određivanje haplo grupe. I stigao je rezultat. Čist Ilir! Moj drug N. D., detaljni poznavalac rezultata ovakvih istraživanja širom Balkana, sasvim je tačno predvidio: "Ti si sigurno naš!" Starocrnogorac. Katunjanin. Komšija. Stijačić. Korjenić. Vrmlj... (zapletoh se, htjedoh reći: stanovnik župe Vrm).
Tokom čitave zapisane istorije Herceg Novi je uživao autonomni položaj, a od staroga hercega i visoku čast jednog od stolnih gradova humsko-hercegovačkog kneževstva i vojvodstva, a i jedno i drugo se naslanja na temelj simeonovski i miroslavljevski. Dakle, svetosavski. 14. decembra 2014. godine, prvi put u ukupnom istorijskom hodu Novog, u ovom kulturnom prostoru oglašen je postupak revolucionarnog rastakanja njegovog kulturno-istorijskog aksioma unošenjem plamenog dukljanstva. Prvi put, unesen je instrument razgradnje. Ni R. D. 1941/2., ni B. J. 1945. nisu znali šta je pred njima. Stasavajući uz ognjišta, sa svim predstavama đedovima kazanim o lacmanima i lacmanstvu, oni su u sebi, duboko, potiskivali sliku uređene zemlje. Najviši, hiljadugodišnji pravoslavni i državni opit srpskog naroda, objavljenog, legitimnog nastavljača Vizantije, ostvaren je na Sredozemlju. Sa srpskom zgradom od finog tesanika. Koliko su mogli, stari Trebinjci (Površani, Popovci i Ljubomirci) slijedili su ga i oni su, niko drugi, podigli modernu hercegnovsku opštinu pod visokim patronatom Serenisime. I pridružili je snažnom pravoslavnom i strogo srpskom nasipu sazdanom od niza srpsko-pravoslavnih, još od Rima podjeljenih, autonomija.
Ulazili su u Boku s opasanim revolverima i dozvolom najvećeg sina - da oduzmu život. Za riječ. Pa ipak, prišli su obazrivo, otvorili postupak koji je trajao pet ratnih godina. Jednog po jednog. Među poslednjima, Pođanina Milana Vukovića (nisam više siguran ni u pogledu Nikole Đurkovića). Uništili su sve što je stajalo na putu ukidanja bokeških autonomija. Naime, otvaran je put preslojavanja/posvajanja osebujne primorske kulture koja je kompetirala visokim umjetničkim izrazima srpskog Kosmeta ili renesansne Italije. I osnov, prevdonaučni, potražen je u nejasnom segmentu dukljanske istorije prostora koji je kasnije zapremio humsko-crnogorski zbjeg.
Kao autor, sa ovakvom haplo grupom - mogu sve. Imam legitimitet da govorim. Da predlažem rješenja. Da učestvujem u skupštinama. Kao takav, javno izjavljujem: razumijem poriv za rušenjem državne zgrade dinarskog seljaka. Ali, dinarski seljak, dignut sa svog matičnog i hiljadugodišnjeg državnog tla, nije ništa drugo do - muva. Proleter. Upao je u mrežu UDBE. Ja vjerujem u njegovu čast. Ja, naposletku, vjerujem da je moguća diferencijacija: oslobodilački pokret, nazvaću ga "partizani" i drugo, njemu duboko suprotstavljeno: "udbaši". Podzemlje. Organizovana kriminalna grupa. Novi - visoko eksponirani cilj.
Put razgradnje dovršen je medijskim i političkim promicanjem građanske organizacije "Izbor". Tokom pregovaračkog postupka sa predstavnicima Demokratske partije socijalista, predvođenima Svetozarom Marovićem, dogovorena je koaliciona sprega. Po mom mišljenju, ovaj grad je u tom času izložen tehnologiji retardiranja njegovog kulturno-istorijskog sadržaja. No, moje je mišljenje unekoliko različito od mišljenja mojih politički srodnih sagovornika, jer vjerujem da je to ovaj grad i zaslužio. Valjalo se dobrano potruditi i 14. decembra 2014. godine dati glas. Izabrati "Izbor".
Sada su tu. Vaši upravitelji. Pravi kao svijeća.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.